Eh...kako poceti neku TOLIKO vaznu temu...dugo sam se nosio mislju da polako krenem sa pisanjem, ali sam osecao kako bih, zbog nedostatka vremena, to izgledalo nekako povrsno, ne bi obuhvatilo sve sto sam hteo da napisem, a imam stvarno dosta toga napisati…Elem, najzad sam nasao neki minut, dva, nocu pre no sto krenem da spavam, kada aktivnost u nasem domu jako opadne, i tek poneka individua zaluta u nasu sobu ili se tu vec zatekla, da svoje misli koje su se vec poprilicno defragmentisale u jednu kompaktnu celinu srocim na svoj blog.
Pocecu kao sto se i pocinje, dakle, od pocetka. Kao sto mozda znate a mozda i ne, u cenjenu nam drzavu Ameriku sam dospeo dobivsi stipendiju “World Learning” organizacije, preko programa za razmenu studenata pod nazivom “Forecast”. Prijava za taj kurs je isla od oktobra pa sve do sredine januara. Posle poziva za testiranje za SLAP test koji sam zaobisao zahvaljujuci rezultatu na TOEFL ITP testu koji sam polagao preko “Phillip Morris”-a, dobio sam poziv na intervju na kome sam odgovarao na neka uopstena pitanja o programu, mom skolovanju, hobijima, interesovanjima, daljoj zivotnoj viziji itd. Nakon toga je usledilo finale, i online TOEFL test koji sam polozio dosta uspesno. Usledilo je i zvanicno proglasenje i poziv od univerziteta. Moram da priznam da sam imao jako veliku srecu kod dodeljivanja univerziteta jer sam dobio milionski grad Indianapolis, drugi po velicini od svih koji su ucestvovali u programu, tako da apsolutno mogu osetiti sta znaci zivot u jednoj metropoli i jednom od najvecih kampusa sa preko 30000 studenata. Pripreme za put su usledile nekoliko dana pred sam put, tako da o tome necu mnogo pisati ovde, to moze i da se pretpostavi. Elem, taj dan je dosao jako brzo, ja se vec nasao na surcinu, i jos brze poleteo za Frankfurt. Ceo put je trajao nekih 18h, sa presedanjem u Chicagu, gradu koji cemo zasigurno posetiti cim budemo imali vremena. Po dolasku u Indianapolis smestili smo se u dom koji nas je odusevio, jer je u odnosu na domove u srbiji hotel sa *****. Ovde ima vise kuca sa apartmanima (to su domovi), a nasa je International House, premda ima i amera medju nama, da nam sire njihov spirit i prosipaju prazne price. Na celom univerzitetu nas “internacionalaca” ima oko 1500 + oni sa dualnim drzavljanstvima, koji se vode kao amerikanci itd.
Da bih nekako ovaj blog podelio tako da ima red i poredak, zavrsicu ovaj post ovim, a kasnije posebno opisati zivot, smestaj, i ostale bitne stavke. Do sledeceg pisanja, prijatno!
